Pulmologija - kardiologija

Što je pulmologija?
Pulmologija je medicinska djelatnost koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i liječenjem akutnih i kroničnih bolesti dišnog sustava.

Bolesti za koje pružamo brzu i suvremenu dijagnostiku:

Detaljnije
Što su poremećaji spavanja?
Poremećaji spavanja su zdravstveni poremećaji koji utječe na to koliko i kako dobro spavate. Uzroci poremećaja spavanja se kreću od loših životnih navika do ozbiljnih zdravstvenih problema koji narušavaju normalno funkcioniranje tijekom dana te dovode do oštećenja pluća, mozga i srca. Ako se ne osjećate odmorno u jutarnjim satima, posjetite liječnika. Nedostatak sna ozbiljan je problem koji narušava Vaše zdravlje i sigurnost.

Detaljnije

Nesanica (insomnia)
Većina ljudi, s vremena na vrijeme, ima problema sa spavanjem, ali kad se problem zadržava kroz dulje vrijeme treba pomisliti na poremećaj spavanja, odnosno nesanicu. Osobe s nesanicom mogu ležati budne satima prije nego što zaspu, buditi se rano ili više puta prekidati san tijekom noći.

Detaljnije
Što su poremećaji disanja u spavanju?

Poremećaj disanja u spavanju direktno i indirektno utječe na Vaš svakodnevni život i cjelokupno zdravlje. Uzroci su mnogobrojni – od stečenih ili prirođenih promjena u gornjim dišnim putevima (usta, nos, ždrijelo) do poremećaja moždane regulacije disanja. Najpoznatiji poremećaji disanja su: hrkanje, opstruktivna apnea (OSA), centralna apnea (CSA), i hipopneja. Poremećaji su karakterizirani nedovoljnim disanjem ili prestankom disanja za vrijeme spavanja, te čestim buđenjem iz sna koji imaju vrlo teške i mnogostruke posljedice.

Kako dijagnosticiramo poremećaje disanja u spavanju
1. Na temelju zapažanja simptoma od strane bolesnika ili partnera u krevetu
2. Kliničkim pregledom bolesnika
2. Pomoću posebnih upitnika (Epworth)
3. Pomoću posebnih testova uspavljivanja ili održanja budnosti (MSLT, MWT)
4. Noćnim praćenjem razine kisika u krvi
5. Cijelo noćnom polisomnografijom (PSG)

Kada se obratiti liječniku

Postoje koraci koje možete sami poduzeti u borbi protiv poremećaja spavanja (promjena loših navika), ali neke situacije ipak zahtijevaju liječničku pomoć. Nazovite svog liječnika ako je Vaše hrkanje glasno ili imate glasne izdisaj tijekom spavanja, ako ste u jutro stalno umorni ili ako zaspite tijekom dnevne aktivnosti.

Praćenje dnevnika spavanja i svojih navika kroz 14 dana može dati vrijedne informacije.

Pratite sljedeće parametre:

  • Kada idete u krevet? Kada zaspete? Kada se probudite?
  • Koliko dugo i dobro ste spavali?
  • Vrijeme buđenja tijekom noći?
  • Kada konzumirate kofein i alkohol?
  • Kada i što ste jeli i pili prije spavanja ?
  • Emocije ili stres, lijekovi, ostale bolesti.

Detaljnije
Što je to polisomnografija?
Polisomnografija (PSG) je najpouzdanija i najtočnija metoda za dijagnostiku poremećaja disanja u spavanju.

Postupak PSG se sastoji od kontinuiranog cjelonoćnog snimanja moždanih valova, disanja, rada srca, količine kisika u krvi, pokreta prsnog koša i trbuha, vibracija dušnika, pokreta nogu, krvnog tlaka i položaja tijela. Snimanje se provodi uz videonadzor u ugodno uređenoj sobi uz kontrolu medicinskog osoblja. Ujutro se analiziraju rezultati snimanje, te bolesnik isti dan dobije nalaz, tj. potvrdu ili isključenje dijagnoze OSA.

Detaljnije

TESTIRAJTE SE
Testirajte se jeste li u rizičnoj skupiti pomoću jednostavnog THE EPWORTH SLEEPINESS SCALE testa
Kolika je vjerojatnost da ćete zadrijemati ili zaspati u nekoj od sljedećih situacija, a niste posebno umorni.

ŠTO JE ASTMA?
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje povremene epizode otežanog disanja, kašlja (obično noću i u ranim jutarnjim satima) i pritiska u prsištu. Zbog suženih dišnih putova i nakupljene sluzi često se čuje “zvižduk” prilikom disanja. Astma se javlja u svim dobnim skupinama ali obično počinje u djetinjstvu. Bolest je neizlječiva, ali uz adekvatno liječenje i način života može se držati pod kontrolom tako da pacijent živi normalan aktivan život. Epizode otežanog disanja javljaju se u različitim vremenskim razmacima, a između njih bolesnik može biti bez respiratornih poteškoća. Za pravilno liječenje i kontroliranje astme potrebna je uska suradnja između pacijenta i liječnika.

ŠTO UZROKUJE ASTMU?

Ne zna se točan uzrok astme. Pretpostavlja se da interakcija utjecaja iz okoline pacijenta i genetike igra važnu ulogu u nastanku bolesti. Kao predisponirajući faktori za nastanak astme navode se: sklonost ka razvoju alergije, odnosno tzv. ATOPIJA, određene infekcije dišnih putova tijekom djetinjstva, roditelji koji boluju od astme, izlaganje inhalacijskim alergenima ili virusnim infekcijama u prvim godinama života kada imunosni sustav još nije izgrađen. Spominje se i “Higijenska hipoteza” ­ gubitak kontakta u ranim godinama života s prirodnim okruženjem i uobičajenim infekcijama s kojima su djeca nekad dolazila u kontakt, a što ima za posljedicu povećani rizik razvoja atopije i astme.

TKO OBOLJEVA OD ASTME?

Od astme obolijevaju sve dobne skupine, ali najčešće počinje u mladosti. Djeca koja imaju izrazite simptome astme i česte infekcije dišnih putova boluju od astme i u odrasloj dobi. Češće obolijevaju djeca čiji roditelji boluju od astme. U dječjoj dobi češće obolijevaju dječaci nego djevojčice no u odrasloj dobi nema više te razlike. Većina bolesnika koji boluju od astme boluju od raznih tipova alergije ­ ali ne svi. Jedan dio bolesnika dobije astmu na radnom mjestu u kontaktu sa raznim kemijskim ili fizikalnim štetnim tvarima. To je Profesionalna astma.

KOJI SU ZNACI I SIMPTOMI ASTME?

Najčešći simptomi astme su:
1. Kašalj, obično noću i u ranim jutarnjim satima. Kod rijetkog broja pacijenata kašalj može biti jedini simptom astme.
2 Zviždanje u prsima kod disanja
3. Osjećaj pritiska u prsima
4. “Kratak dah” , pacijenti se žale da ne mogu izdahnuti zrak iz pluća.
Tijekom vremena intenzitet i učestalost simptoma varira, ne moraju biti izraženi svi simptomi. Astma može biti i smrtonosna zbog sloma disanja te je bitno na vrijeme provesti liječenje već kod pojave blažih simptoma.

KOJI SU “OKIDAČI” ASTME?
Najčešći neposredni faktori koji mogu izazvati ili pogoršati astmatski napad su:
1. Alergeni iz prašine, životinjske dlake, žohari, plijesan, pelud korova i trava, cvijeće.
2. Iritansi (tvari koje nadražuju) ­ duhanski dim, kemikalije na radnom mjestu, zračna zagađenja, sredstva za čišćenje u domaćinstvu, sredstva za kozmetiku itd.
3. Lijekovi, posebno aspirin, anti upalni lijekovi i neki lijekovi za srce (neselektivni beta blokatori)
4. Konzervansi iz hrane i pića
5. Virusne upale gornjih dišnih putova
6. Fizički napor
7. Hladnoća
8. Emocionalni stres

KAKO SE ASTMA LIJEČI?
Obzirom da je astma neizlječiva i kronična bolest cilj liječenja je dobro kontrolirati bolest da se simptomi uopće ne javljaju. Smanjiti potrebu za brzo djelujućim lijekovima, održati dobru plućnu funkciju, normalne dnevne aktivnosti i spavanje. Spriječiti teže napade astme koji bi završili na bolničkom liječenju. Pacijent sa svoje strane može doprinijeti zbrinjavanju astme tako da:
Detaljnije
ŠTO TREBA PACIJENT SAM UČINITI U KONTROLI ASTME?
1. Voditi dnevnik simptoma astme
2. Bilježiti protok kroz zračne putove peek flow metrom i ustanoviti osobne najbolje vrijednosti kada sa simptomi smire.
3. Provoditi redovite kontrole. U početku liječenja svakih 2­6 tjedana, a nakon stabilizacije astme barem jednom godišnje.
Detaljnije


Idiopatska plućna fibroza je kronična, progresivna bolest karakterizirana umnažanjem vezivnog tkiva u plućima s posljedičnom respiratornom insuficijencijom. Bolest je nepoznatog uzroka, javlja se u svim dobnim skupinama, a kao mogući uzrok navodi se poremećaj funkcije imunološkog sustava ( tzv. autoimuna bolest kod koje imunološki sustav napada vlastito tkivo). Promjene na plućima su nepopravljive no uz liječenje moguće je olakšati simptome i poboljšati kvalitetu života.

Vodeći simptomi bolesti su otežano disanje (dispneja), umor, podražajni kašalj, bolovi u mišićima u zglobovima i gubitak tjelesne težine. Intenzitet simptoma te napredovanje bolesti varira od osobe do osobe, a u pojedinom slučajevima se napredovanje bolesti spontano zaustavi na neko vrijeme.

Propadanje funkcionalnog plućnog tkiva i njegovo nadomještanje vezivnim tkivom smanjuje elastičnost pluća, ograničava prelazak kisika iz udahnutog zraka u krv i dovodi organizam u stanje trajne nedovoljne opskrbe kisikom. U krvnim žilama u plućima dolazi do porasta tlaka zbog čega se opterećuje desno srce te tijekom vremena dolazi do njegovog popuštanja.

Bolest se dijagnosticira na temelju podataka o tegobama (anamneza), pregleda pacijenta, laboratorijskih i funkcijskih testova, radiološke obrade te postupaka invazivnog uzimanja materijala iz bronha i tkiva pluća (bronhoskopija, bronhoalveolarna lavaža i otvorena biopsija.

Radiološka dijagnostika obuhvaća klasičnu rtg snimku pluća, kompjuteriziranu tomografiju visoke rezolucije (HRCT). Od laboratorijskih nalaza relevantni su imunološki testovi, a od funkcijskih testova spirometrija i plinska analiza arterijske krvi. Konačna dijagnoza se postavlja patohistološkim nalazom fibroze u plućnom tkivu.

Bolest treba razgraničiti od niza drugih bolesti koje mogu dati slične simptome kao što je tzv. plućna fibroza nakon udisanja štetnih tvari, upalne bolesti pluća tipa eozinofilija, kolagenoze, gljivične i virusne upale pluća, azbestoza, fibroze pluća nakon primjene nekih lijekova itd.

Liječenje IPF se bazira na primjeni kortikosteroida uz tzv. imunosupresivne lijekove (Ciklofosfamid). Osnovni cilj je spriječiti umnažanje vezivnog tkiva u plućima i zaustaviti napredovanje bolesti. Noviji radovi nisu pokazali zadovoljavajući učinkovitost ove terapije iako se i danas u početnoj fazi liječenja pokušava primjena kortikosteroida tijekom 3 mjeseca. U posljednje vrijeme u liječenju IPF se koriste tzv. Imunomodulatori ( Interferon ­gama­1b) te preparati koji bi trebali usporiti proces stvaranja vezivnog tkiva.

Osim medikamentozne terapije bitno je bolesniku osigurati zadovoljavajuću opskrbu kisikom (kao izvor kisika najbolji je koncentrator kisika).U sezoni gripe provesti cijepljenje protiv gripe i pneumokoka. Vrlo je važno u koliko je bolesnik bio pušač da prestane pušiti. Obećavajuće rezultate u liječenju IPF daje transplantacija pluća.

Život s IPF ovisi o tijeku bolesti i komplikacijama. Bolest može završiti tijekom svega nekoliko mjeseci smrtnim ishodom, a moguć je višegodišnji tijek s epizodama mirovanja bolesti ili usporavanjem napredovanja primjenom lijekova. Prognoza bolesti ovisi i o mogućim pojavama drugih bolesti kao što je karcinom pluća povezan s IPF.


Što je KOPB?
KOPB je progresivna bolest koja otežava disanje, praćena je kašljem uz iskašljavanje sekreta iz dišnih putova, zaduhom i pritiskom u prsima. Bolest je uzrok ograničenja fizičkih aktivnosti i treći vodeći uzrok smrti u Americi. Procjenjuje se da oko 300 milijuna ljudi boluje od KOPB. Bolest se razvija postepeno, simptomi se tijekom vremena pogoršavaju. Teška KOPB bolesnika ograničava u svakodnevnim osnovnim aktivnostima kao što je osobna higijena. Bolest se dijagnosticira najčešće kod osoba srednje i starije životne dobi. Za sada se bolest ne može izliječiti nego samo usporiti njezino napredovanje i održati prihvatljivu kvalitetu života oboljelog od KOPB.

Što uzrokuje KOPB?
Najčešći uzrok nastanka KOPB je duhanski dim, tj. pušenje cigareta, cigara, lula. Pasivno pušenje (boravak u prostoriji gdje se puši i udisanje zraka zagađenog dimom), kemijske pare ili prašina na radnom mjestu, industrijska zagađenja zraka. Čestice sagorijevanja fosilnih goriva ­ mogu uzrokovati KOPB. Od ostalih uzroka dolaze genetski poremećaji kao što je nedostatak Alfa1­ antitripsina.

Tko je ugrožen da oboli od KOPB?
Prvenstveno su ugroženi pušači te osobe dugotrajno izložene štetnim noksama na radnom mjestu ili prostoru u kome žive. Prvi simptomi se obično javljaju oko 40­te godine života, no mogu se javiti i ranije.

Koji su znakovi i simptomi KOPB?
U početku bolesti simptomi su minimalni. Tijekom vremena javlja se kašalj uz iskašljavanje sluzavog iskašljaja (tzv. Pušački kašalj), a potom zaduha, u početku kod fizičkog napora, a kasnije i u mirovanju. Kod teže opstrukcije dišnih putova javlja se i ” Wheezing” ili “sviranje” u prsima. Osobe koje boluju od KOPB sklone su čestim upalama dišnih puteva, posebno za vrijeme sezone gripe. Tijekom vremena dolazi do atrofije mišića, oticanja zglobova i gubitka tjelesne težine. Zbog otežanog disanja bolesnik može biti životno ugrožen te je potrebno bolničko liječenje. Simptomi koju ukazuju na potrebu za hitnim bolničkim liječenjem su: isprekidani govor u kratkim rečenicama, jako brzi puls ili čak nemjerljiv, pojava pospanosti, plavi nokti ili usne.

Kako se dijagnosticira KOPB?
Na temelju simptoma zaduhe, kašlja uz iskašljavanje, pritiska u prsištu te podataka o izloženosti mogućim štetnim utjecajima, prvenstveno duhanskom dimu postavlja se sumnja na KOPB. Testovima plućne funkcije prvenstveno spirometrijom i analizom plinova u arterijskoj krvi (kisika i ugljičnog dioksida) klinički se potvrdi dijagnoza KOPB. Pored podataka o simptomima i nalaza spirometrije i plinske analize za kompletnu dijagnostiku koristi se RTG pluća ili CT, kompletna krvna slika i biokemijske analize.

KAKO se liječi KOPB?
KOPB se ne može izliječiti. Promjenom načina života i primjenom određenih lijekova može pomoći da se bolesnici osjećaju bolje, budu aktivniji u životu, i da se uspori napredovanje bolesti. Prestanak pušenja je najvažniji korak koji bolesnik od KOPB može učiniti. Savjetovanje sa liječnikom, uključenjem u grupe za potporu te primjenom zamjenske nikotinske terapije može se uspjeti u prestanku pušenja.

Detaljnije
Kako možemo prevenirati KOPB
Najbolji način prevencije je ne početi pušiti ili prestati pušiti jer je pušenje vodeći uzrok nastanka KOPB. Treba pokušati izbjegavati kemijske pare i prašine koji djeluju kao iritansi na radnom mjestu, izbjegavati pasivno pušenje. Vrlo je važno spriječiti komplikacije KOPB i usporiti napredovanje bolesti pridržavanjem uputa o primjeni terapije i preventivnih postupaka.
Kako živjeti sa KOPB
Koraci da smanjimo simptome bolesti i usporimo njezino napredovanje.
1.Izbjegavati supstance koje izazivaju iritaciju bronha i pluća
2.Provoditi redovitu kontrolu
3.Zbrinjavati bolest i njezine simptome
4.Pripremiti se za hitne situacije.

Detaljnije


PLUĆNA EMBOLIJA
Plućna embolija je akutno stanje koje nastaje kada tromb (obično iz dubokih vena donjih ekstremiteta) dospije u plućnu cirkulaciju i onemogući protok krvi. Posljedice mogu biti po život opasne ukoliko se radi o trombu (embolusu) u većoj krvnoj žili pluća ili o učestalom tromboziranju. Smrtnost ne liječenih plućnih embolija danas se kreće oko 30%. Za povoljan ishod plućne embolije bitno je što ranije prepoznavanje bolesti i primjena liječenja.

Trombi u dubokim venama donjih ekstremiteta nastaju obično zbog usporenja protoka krvi kroz te vene što se događa za vrijeme dulje pasivnosti, ležanja u krevetu zbog bolesti, povreda, operacija, posebno operacija u trbuhu, na kičmi i koljenu, ali i za vrijeme dugog sjedenja, npr. u avionu na trans kontinentalnim letovima ili u automobilu za vrijeme višesatnih vožnji.

Povećani rizik plućne embolije imaju srčani bolesnici, osobe s povišenim krvnim tlakom te pušači. Žene u trudnoći te neposredno nakon poroda, žene koje uzimaju nadomjesnu hormonalnu terapiju ili kontracepciju također imaju povećani rizik plućne embolije. U rizičnu skupinu spadaju i osobe s prekomjernom tjelesnom težinom.

Plućna embolija se javlja podjednako u oba spola a rizik raste s porastom životne dobi tako da je kod osoba preko 60 godina znatno povećan rizik od plućne embolije. Rizik od plućne embolije je povećan i kod osoba s poremećajima zgrušavanja krvi.

Vodeći simptomi plućne embolije su iznenadna pojava otežanog disanja, bol u prsištu, podražajni kašalj, ponekad i iskašljavanje sukrvice. Obično se javlja i ubrzan i nepravilan rad srca. Zbog navedenih tegoba pacijenti su obično uplašeni, imaju strah od bliske smrti.

Dijagnoza plućne embolije se postavlja na temelju navedenih simptoma, podataka o mogućim faktorima rizika, pregledom pacijenta i utvrđivanjem mogućih izvora tromba, laboratorijskim testovima (D­dimer), određivanjem kisika u arterijskoj krvi i radiološkom obradom (klasična rtg snimka pluća, HRCT, plućna angiografija i scintigrafija pluća).Od ostalih dijagnostičkih postupaka radi se EKG i ehokardiografija.

Pacijenti s plućnom embolijom moraju biti pod kontinuiranim liječničkim nadzorom. Zbrinjavanje obuhvaća strogo mirovanje pacijenta uz potporu disanja kisikom te lijekove koji otapaju embolus (Trombolitici ­Streptokinaza) ili sprečavaju nakupljanje trombotičnih masa (“razređivaći krvi”­ Heparin). Kod po život opasnih plućnih embolija provodi se “razbijanje”embolusa kateterom ili odstranjenje kirurškim putem otvaranjem prsnog koša.

U slučajevima kada postoji rizik od ponavljanih epizoda plućne embolije ili u slučajevima kada nije moguće provesti rutinske procedure liječenja dolazi u obzir ugradnja zaštitne mrežice u donju šuplju venu koja sprečava prolaz tromba iz vene u plućnu cirkulaciju.

Nakon početnog liječenja koje se provodi davanjem lijeka u venu daljnje liječenje se provodi lijekovima koji se uzimaju na usta (Warfarin) od 3 mjeseca do godinu dana nakon incidenta a u nekim slučajevima i trajno (kada bolesnik ima duboku vensku trombozu donjih ekstremiteta). Tijekom uzimanja Warfarina mora se provoditi kontrola faktora zgrušavanja krvi radi mogućeg krvarenja. Krvarenje može biti iz probavnog trakta, mozga, urinarnog trakta. Kod krvarenja iz probavnog trakta obično se nalazi krvava ili crna stolica, bol u trbuhu, mučnina i povraćanje sukrvavog sadržaja ili sadržaja poput taloga crne kave. Kod krvarenja u mozak javlja se obično jaka glavobolja, smetnje vida, smetnje govora, konfuzija, gubitak pamćenja i funkcionalni ispadi ekstremiteta. Kod krvarenja iz urinarnog trakta javlja se crvena mokraća. Kod previsoke doze Warfarina, na mjestima malih uboda (trn, igla) dolazi do krvarenja koje ne prestaje, a na mjestima pritiska (ruka, noga) do krvnih podljeva i modrica.

Za uspješno provođenje liječenja Warfarinom treba obratiti pažnju i na prehranu jer pojedine namirnice kao što je zeleno lisnato povrće, ulje repice i soje sadrže vitamin K. Kod prisutne duboke venske tromboze kao pomoćna terapijska mjera koristi se elastična čarapa ili elastični zavoj koji se stegne potkoljenica u kojoj su vene trombozirane.

Za uspješno provođenje liječenja Warfarinom treba obratiti pažnju i na prehranu jer pojedine namirnice kao što je zeleno lisnato povrće, ulje repice i soje sadrže vitamin K. Kod prisutne duboke venske tromboze kao pomoćna terapijska mjera koristi se elastična čarapa ili elastični zavoj koji se stegne potkoljenica u kojoj su vene trombozirane.Za prevenciju plućne embolije bitno je preveniranje duboke venske tromboze. Tijekom duljih putovanja automobilom ili avionom bitno je razgibati muskulaturu donjih ekstremiteta što bi bilo poželjno učiniti nakon svaka dva sata mirovanja. U slučaju kirurških operacija bitno je što ranije pokretanje iz kreveta i uzimanje terapije protiv zgrušavanja krvi.